Marija i Josip 21 studenoga, 2024 – Posted in: Uncategorized
Obećaju se jedno drugome kao osobe koje žele služiti Bogu i pripadati jedno drugome. Želja za služenjem je odlučujuća i predstavlja temelj njihovog zajedništva. Toj službi posvećuju cijeli svoj život i njihove zaruke na djelu ne isključuju nijedno služenje što bi ga Bog mogao zatražiti od njih tijekom njihovog braka.
Njihovo otvaranje jedno drugome, kao posljedica uzajamne pripadnosti, ništa ne oduzima ljubavi prema Bogu koja je na prvom mjestu u njihovim srcima.
Kao što je do sada prva pomisao njih oboje bila služenje Bogu, isto se događa i u njihovom zajedništvu i samo to može dati značenje njihovoj ljubavi.
Marija pripada lozi za koju je brak obveza. U trenutku zaruka ona nije samo poštena djevojka koja s vjernom predanošću sve povjerava zaručniku, nego s tim činom ispunjava dužnost prema Bogu, prema zakonu i unatoč ugovorenoj obvezi zna da je u rukama Božjim još više nego li je to bilo do tada. U njezinom duhu predanost Božjoj volji i volji zaručnika jedno su. Kako su male rezerve s kojima pristupa Bogu, tako su slabe i one s kojima se dariva svome bližnjemu.
Samo njezino Bazgrešno začeće objašnjava kako među Marijinim osjećajima ne postoji nikakav kontrast ili napetost između posvećenosti Bogu i posvećenosti njezinom zaručniku. Marijin život (od njezinog začeća do križa) nam dokazuje da nije bila podložna zakonu istočnoga grijeha. Ona nam je primjer da u raju zemaljskom prije grijeha plodnost tijela ne bi isključivala djevičanstvo posvećeno Bogu niti bi bila u kontrastu s njim. Naprotiv, duhovna plodnost zaručnice u Bogu bila bi toliko velika da bi se svaki puta preobrazila i u pretpostavku i pokretač plodnosti tijela, a da to ne znači ni u čemu povredu tjelesne ili duhovne cjelovitosti.
U svetom Josipu, pak, imamo jedan drugačiji primjer. Budući da je bio podložan zakonu istočnoga grijeha, bračni status smatra suprotnošću djevičanstvu. Zaruke su za njega preludij normalnog zemaljskog braka. Čist je i pravedan, živi osjećaj pravednosti svojih otaca. Njegova čistoća nema ništa s tupom nemoći koju mu pripisuje većina njegovih prikaza. Kada se bude morao odreći, tada će se cijelo njegovo biće muškarca suočiti s odricanjem i zbog toga će biti ojačan upravo u svojoj muškosti. Snaga njegovog odricanja osnažit će ga kako bi ostao što vjerniji svome zadatku.
Andrienne von Speyr (1902. – 1967.) liječnica, obraćenica, mističarka
Iz knjige „Službenica Gospodnja Marija“, prevedeno s talijanskog